Na osnovu vijesti od 25. novembra 2022. godine, Grupa tijela za rješavanje sporova Svjetske trgovinske organizacije (WTO) nedavno je donijela odluku o politici Indonezije o zabrani izvoza primarnog nikla-Zabrana Indonezije na izvoz primarnog nikla od januara 2020. krši WTO pravilo. Desetine milijardi dolara stranih investicija slile su se u indonezijsku industriju prerade nikla u posljednje tri godine.

Broj domaćih fabrika za preradu nikla u Indoneziji se više nego udvostručio sa 10 u 2014. na 21 u 2022, prema indonezijskom Ministarstvu energetike i mineralnih resursa.
U izgradnji je još desetak rafinerija, uglavnom na ostrvima Sulawesi i Hal Mahera.
Zabrana izvoza je takođe dovela do povećanja prihoda od izvoza rafinisanog nikla sa milijardu dolara u 1. na skoro 2014 milijardu dolara prošle godine.

Industrija nikla se brzo širi zbog rastuće međunarodne potražnje za električnim vozilima (EV) kao dio globalnog pokreta za smanjenje potrošnje fosilnih goriva.
Kako nikl daje 60% materijala koji se koristi u automobilskim akumulatorima, globalna potražnja za rafiniranim niklom (ranije se uglavnom koristio u industriji čelika) će eksponencijalno rasti zbog njegove ključne uloge u energetskoj tranziciji.
Stoga je, kao najveći svjetski proizvođač nikla i zemlja s najvećim rezervama nikla, komercijalno i ekološki izvodljivo za Indoneziju da razvije proizvodne kapacitete duž lanca opskrbe električnim vozilima.

Strategija nikla postala je dio cilja zemlje da izgradi integrirani lanac snabdijevanja električnim vozilima, od rudarstva i prerade do proizvodnje baterija i na kraju proizvodnje električnih vozila.
Ako Indonezija izgubi pravo na žalbu, u najgorem slučaju bi vlada zahtijevala da ukine zabranu izvoza sirovog nikla. Ali čak i ako se ova zabrana ukine, kompanije za iskopavanje nikla neće automatski izvoziti većinu svoje rude nikla, jer je većina povezana s domaćim kompanijama za preradu/topionicu.

Indonežanska vlada također može blokirati izvoz kroz mjere kompatibilne sa WTO (porezi na primarni izvoz nikla) ​​kako bi osigurala adekvatne isporuke primarnog nikla za prerađivačku industriju.

Najvažnije je, međutim, da indonezijska vlada razvija ekosistem obnovljive energije za napajanje eksploatacije i prerade nikla i obezbjeđuje infrastrukturu za odlaganje jalovine, ili će ekološki osviješteni potrošači izbjegavati automobilske baterije ili električne automobile proizvedene u Indoneziji.